Blog Sadašnjeg trenutka

Ovo je treći i završni post iz ove serije. Prva dva posta se nalaze na post1 i post2.

Ono što je još bitno za napomenuti je sljedeće:
1. Kombinacija tijela/uma je ona koja se duhovno razvija. Ono što stoji iza tog tijela/uma je savršeno onakvo kakvo je. I po mojem uvjerenju nepromjenjivo. Posljedice duhovnog razvoja prvenstveno osjeća tijelo/um.
2. Promjena i napredak postoje samo na razini sna. Karma, samorazvoj i slično postoji na razini duše koja po meni nije ništa drugo nego li još jedan nivo u snu koji se događa unutar apsoluta. Ova analogija sa snom je jedna od temeljnih u Advaita učenju i kaže: koliko god nam se nešto činilo stvarnim kad sanjamo, kada se probudimo znamo da je to bio samo san - i bili budni ili sanjali, mi smo i dalje ono što jesmo.

Zbog ovih dva razloga mislim da nije ključno napredovati. Kažem to, svjestan da bi me mogao dobar dio duhovnjaka razapeti jer "bogohulim" ili mi nalijepiti svakakve etikete tipa "treba se probuditi, ne razumije osnovne pojmove i sl." Bah, sve što mi netko može prišiti već sam ili čuo ili sam se sam dosjetio, tako da I don't care...

Unatoč gore navedenih dva razloga, moje tijelo/um će i dalje biti vrlo zainteresirano za povećanje duhovnog intenziteta, iz jednostavnog razloga jer upravo tijelo/um ima glavne posljedice. Tijelo/um osjeća emocije, fizičku bol/ugodu i sl. Pa je onda i razumljivo da je zainteresirano za pojačavanje tog duhovnog intenziteta koji mu dugoročno može donesti samo dobre posljedice. I tako dolazim do paradoksa - istovremeno mi je sasvim OK da ostatak života proživim na ovoj razini jer u apsolutnoj stvarnosti je to ionako samo dio sna, a s druge strane moje tijelo/um će i dalje spontano poduzimati akcije koje će kao posljedicu imati i to da se pojačava duhovni intenzitet.
Either way, I win. A isto tako i vi.

Moje tijelo/um može biti nervozno, fizički bolesno, zabrinuto, prestrašeno i sl. No i u svemu tome, ja i dalje vjerujem da je to samo dio sna. Ponekad to što to duboko vjerujem ne ublažava bol ili emociju, ali mi je znakovito da više ni u trenucima krize, ne dovodim u pitanje uvjerenje o tome da smo mi Jedno unutar kojeg se događa san sa puno različitih likova. I tako mi se događaju situacije da nekako paralelno imam dvije suprotne emocije (mir i npr. nervozu).

Nastavak prvog posta.
Za ovaj post došlo mi je da nacrtam i graf. Koristio sam za to OpenOffice Calc.



Uglavnom, prikazane su dvije krivulje - u ljubičastoj boji je prikazana krivulja gurua, a u plavoj moja.

Disclaimer: ovo su samo moja nagađanja i ne postoji objektivni način da bi ih potkrijepio. Kao što ne postoji ni objektivni način da bi ih mogao odbaciti kao netočne. Sve brojke u ovom tekstu su figurativne i treba ih tretirati kao takve.

Prosjek za gurua u ovom grafu je 97, a moj 53. Napravio sam graf na taj način da se krivulja iscrtava koristeći random funkciju i moj rezultat uvijek dolazi u rasponu od 20 do 100, dok od gura u rasponu od 95 do 100. Ovaj graf je čisto vizualnog karaktera i ne odražava moje stvarne podatke (koje ne znam kako tako točno izmjeriti). Također, nemam svakodnevno ovako velike uspone i padove, već više vibrira oko neke sredine, a tu i tamo se dogodi neki značaj uspon ili pad.

Ono što se događa kroz određeni period je to da se moja donja granica podiže prema gore. Recimo, gledajući zadnjih dva - tri mjeseca minimum je bio 21.10.2007, a maksimum otprilike 11.09.2007.
Međutim, onaj minimum koji sam doživio 21.10. ne vjerujem da više mogu doživjeti jer se je ta donja granica pomakla prema gore. Naime, osvijestio sam neke stvari u međuvremenu, i neka moja uvjerenja su postala čvršća i zato taj minimum više nije na istoj razini kao 21.10.
Trenutno sam negdje na polovici i rekao bih da mi je duhovni intezitet u porastu. No to ništa ne znači, jer već u sljedećem trenutku se to može promijeniti. I zato i je krivulja takva kakva je - vijugava. No to nije toliko ni bitno dok god se crta minimuma podiže sve više i više. To podizanje ima svoj tempo i to je sasvim OK.

Po meni, ključan dio krivulje je mogući minimum.
Kod realiziranog gura on je unutar mojeg modela 95 jedinica od mogućih 100. Kada bude bio i kod mene minimum 95 moći ću reći da i moje tijelo/um je u stanju konstantnog prosvjetljenja. Do tada, može se dogoditi povremeno da pređem tu granicu, no to će biti do daljnjega eventualno poneki trenutak.

Sa sljedećim postom (kojeg sam već napisao) ću vjerujem zaokružiti ovu priču o duhovnom intezitetu. Ovo je tek jedan moj model u razradi pa vas molim da ne budete prestrogi u svojim komentarima.

P.S.
Sretan Božić svima koji ga slave.

Ponekad me tako pukne insipiracija da napišem više postova odjednom. I u prošloj takvom tornadu inspiracije počeo sam pisati post za koji više nisam bio siguran da li sam napisao nešto slično - i krenuo sam provjeravati među stare postove i naišao sam na neke svoje postove koji su me iskreno oduševili.

Veliki dio postova sam napisao iz pozicije jednog duhovnijeg dijela mene - i kao takvi, ti postovi imaju u sebi jednu drukčiju energiju. Energiju koja može utjecati na onog koji čita ako je ta osoba spremna na takvu vrstu energije u tom trenutku - ja sam očito bio jer su me neki moji bivši postovi baš pozitivno pukli.

Ne znam za vas (OK, znam za Neu), ali ja prolazim kroz faze u kojima je stupanj povezanosti mojeg tijela sa Bićem u meni dubok, pa onda oslabi, pa opet postane dublji i tako se izmijenjuju faze. Znači, ne ide kod mene to linearno, već po nekoj čudnoj krivulji gdje bude i naglih uspona i padova. I dobar dio tih postova sam napisao u trenutku vrhunca inteziteta te dubine i primjetio sam da kada imam niži intezitet da mi ti postovi spontano pomažu da se on pojača.

Koliko god na prvi pogled možda izgledalo glupo da iskazujem oduševljenje sa nekim "svojim" postovima, bilo bi još i gluplje da skrivam to oduševljenje samo zato jer bi netko mogao pomisliti "baš je glupo na glas biti oduševljen sa svojim postovima". Ionako, iako sam autor tih postova, često se osjećam kao da nisam ja pisao te postove.

Nije ovaj blog čitan u velikom broju, a kako stvari stoje, nikad ni neće biti, ali zato ima tu vrijednost da može jako pozitivno djelovati na njegovog autora - a ako to nije uspjeh, e onda stvarno ne znam što je...

-----

Ponekad ću biti kontradiktoran sam sebi - tri su mogućnosti:
1. da sam stvarno promijenio način razmišljanja i da je neki post u sadašnjosti u konfliktu sa nekim bivšim (npr. sami počeci mojeg blogovanja su primjeri neki od postova koji više nisu u skladu sa onim što trenutno vjerujem)
2. da sam napisao post iz dvije krajnosti svojeg "duhovnog" inteziteta - da je jedan post bio napisan na vrhuncu, a drugi na minimimu duhovnog inteziteta - a to je ono što značajno utječe na perspektivu u određenom trenutku
3. da su obe kontradikcije istinite - i da se radi o duhovnim paradoksima

Ako se to dogodi, a uzrok su točke 1. ili 2. nemojte zamjeriti i vjerujte mi da svaki post koji sam napisao je uistinu bila moja istina u trenutku pisanja tog posta - ni ne mogu drukčije.

Pozdravljam vas do sljedećeg iskrenog posta.

Ljudi u svakom trenutku naprave najbolje što mogu. "Žrtve" su svojeg belief systema. "Žrtve" su svojih programa.

Svatko se bori sa svojim životom, ima svoje ideje, misli, želje, uvjerenja, filmove. Ljudi rade greške, znaju biti arogantni, sramežljivi, lažljivi, prestrašeni, umišljeni, lažno skromni, snobovi, netolerantni, nervozni, nose maske, prakticiraju obrambene mehanizme, vrše projekciju svojih mana na druge.
Ajde nek se nađe među vama jedan koji može iskreno potvrditi da barem na jedan trenutak u svom životu nije napravio sve od nabrojanog - ja osobno ne znam nikog takvog - i iskreno, ako mi vi kažete da ste vi taj rijedak primjerak, neću vam vjerovati.

Ljudi osuđuju druge zbog čega god racionalnog ili iracionalnog, pa misle za drugog da je glup, blesav, filozof (u pejorativnom smislu), čudak, kompliciran, neodgovoran - ma što god.
I znate što? Imaju pravo na to. I to im pravo nitko ne može oduzeti - dok god ga oni na nekoj razini svojeg bića žele koristiti to će i napraviti pa koliko god vi koristili svoje pravo da se oko toga živcirate.

Drugi imaju pravo da smatraju da ste vi glupi, netolerantni, ružni, dosadni, nesposobni. Kao što i vi to smatrate za neke. Vaši partneri imaju pravo da vas otkantaju tek tako jer su našli bolji model. (Kao što je rekao jedan moj frend - "otkantala me je nakon 6 godina veze jer je našla brži, veći i jači model"). Uostalom, zašto i ne bi? Imaju to pravo, kao što i vi imate pravo da na bilo što od toga odreagirate - ljudski.

Ukratko, ljudi imaju pravo na život - i tu mislim prvenstveno na onaj unutrašnji.
Kao što i ja imam to pravo. A imate ga bogami i vi.

P.S.
Naravno, to znači da vi imate sada i pravo da mi na ovaj post odgovorite sa negativnim komentarima jer se sadržaj ovog posta možda ne poklapa sa onim što vi vjerujete da je prava istina. Ako vi iskoristite to svoje pravo, možda i ja iskoristim svoje pravo da vam odgovorim u sličnom tonu.

P.P.S.
Nadam se da ste shvatili bit ovog posta, jer bih inače vrlo lako mogao ovaj put zaraditi etiketu "negativca" u vašim očima.

U prošlom svom postu sam napisao da trenutno po defaultu ne volim ljude. Vjerujem da sveti ljudi vole ljude - npr. jedna od osoba koju poštujem možda i najviše od svih znanih ljudi otkad postoji ljudska civilizacija je Ghandi. Za njega vjerujem da je volio i Engleze, unatoč svemu što su radili u Indiji. Vjerujem da i moji mentori vole (ili su voljeli oni koji više nisu živi) ljude - jer imaju to iskustvo da su svi Jedno - i da voljeti sebe i voljeti drugog i nije tolika razlika. To je ono što ja vjerujem - naravno, ne mogu to potvrditi sa 100% sigurnošću.

Ja druge ljude poštujem, nastojim ih razumjeti i nastojim biti tolerantan u onoj mjeri u kojoj mi je to moguće u datom trenutku. No kao što sam obrazložio u prošlom postu to ne znači da ih volim. Da li sam zbog toga manje duhovna osoba? Pa ako je količina spontane ljubavi prema drugim ljudima, kriterij po kojem se određuje da li je netko duhovan ili ne, e pa onda očito i nisam "duhovna osoba" - što god to bilo.
Da li je to i moj kriterij? Nije, ali opet, u ovom trenutku i nemam nekih kriterija po kojima bih određivao stupanj nečije duhovnosti. Da parafraziram Forest Gumpa - "spiritual is as spiritual does"...
U svakom slučaju ne osjećam nikakvu potrebu da bih pred bilo kim, počevši od sebe samog, branio svoj stupanj "duhovnosti" (koji god on bio) - pa mi je tako sasvim OK ako mi netko natakne etiketu "duhovno nerazvijene" osobe - što god to značilo.

Da li je uopće bitno koliko je Berix duhovan? Meni više i nije nešto posebno. A vama? Ako da, zašto? Ono sam što Jesam (kao uostalom i Vi) - u ovom trenutku ne volim ljude i možda me ljute neke stvari, već sljedeći trenutak će možda biti potpuno drukčije - ne bi bilo prvi put.

Eckhart Tolle je bio na rubu samoubojstva i onda se je nešto "probudilo" u njemu i postao je ono što ljudi često stavljaju u kategoriju "prosvjetljen". Da li je onda postao duhovnija osoba? Mnogi će tako zaključiti - a opet dijelili su ga samo trenuci od toga da se ubije. Koliko god ponekad bila ogromna razlika između dvije krajnosti, tako je ponekad i tako mala - da je zapravo ni nema.

Svima vama koji se trudite da budete "duhovniji" poručujem da stvarno vjerujem da ste na dobrom putu. Svima vama koji se uopće ne trudite da budete "duhovniji" poručujem da stvarno vjerujem da ste na dobrom putu. To je ono što ja vjerujem, no opet uzmite to sa rezervom jer ipak to dolazi od osobe koja vrlo rado prihvaća etiketu "duhovno nerazvijene" osobe.

Nadam se da mi nećete zbog činjenice da me duboko iznutra privlače teme o Jednom, Bogu, Sadašnjem trenutku i sl. oduzeti moju novoosvojenu etiketu "duhovno nerazvijene" osobe. Tko mi je nataknuo tu etiketu? Pa zapravo nitko, učinio sam to samoinicijativno - prevencije radi.

Eh da, da me ne bi netko možda optužio za lažnu skromnost jer objektivno opet je malo previše i da kažem da sam duhovno nerazvijen, shvatite taj moj postupak kao moju zafrkanciju sa samim sobom. Ako ćemo zaozbiljno, zapravo je u praksi apsolutno nebitno koliko sam duhovno (ne)razvijen - jer ionako sam ono što jesam, pa koju god si etiketu prikvačio to se neće promijeniti.

Lipi svim duhovnima i neduhovnima.

Da kažem odmah na početku - ja po defaultu ne volim ljude. Da me se ne bi krivo shvatilo - nemam ništa ni protiv njih. Nedostatak ljubavi ne znači da imam negativne emocije - jer postoji i ta zona neutralnosti. Ako mogu birati da se družim sa ljudima ili da budem sam, po defaultu puno mi je zabavnije biti sam. To je ono po defaultu. Naravno, imam i ja kategoriju ljudi koji su mi stvarno dragi i do kojih mi je stalo i sa njima volim provoditi vrijeme - no to je ipak manjina. Sukladno tome i nemam baš nešto puno prijatelja - no dok god samog sebe smatram svojim najboljim prijateljem, ne vidim razlog da se brinem zbog toga.

Postoje ljudi koji po defaultu vole ljude - i ti će bez problema sa svakim naći zajednički jezik, to su oni ljudi za koje će manje više svi reći nešto pozitivno o njima. Ili neće, no to ih neće spriječiti da i dalje vole ljude.

Prije nešto više od godinu dana, jedan dan sam se probudio i osjetio sam ljubav prema ljudima - i to je bilo nešto posebno. To je trajalo kratko, tek 5 dana, ali u tom periodu bilo mi je tako lako i užitak pričati sa drugim ljudima neovisno o tome koliko imaju godina, što rade, kako izgledaju, a niti što misle o meni. Kako došla ta faza, tako je i prošla. No sada barem znam kako je to jer imam to iskustvo. Od onda se to više nije ponovilo iako sam više puta istraživao u svojoj dubini kako ponovo doći do tog stanja. Iako čvrsto vjerujem da smo svi mi Jedno, to mojem sistemu u ovom trenutku nije dovoljno da bi po defaultu volio druge sisteme (čitajte "ljude").

U društvu većine ljudi mi je pomalo dosadno - jednostavno zato jer se moji interesi ne poklapaju sa njihovima u tom trenutku. To ne znači da su moji interesi kozmički vrijedniji od njihovih, niti obrnuto - već jednostavno se ne poklapaju.
S druge strane, kada sam bio u onoj petodnevnoj fazi ljubavi prema ljudima, uopće mi nije bilo bitno što su moji interesi drukčiji, svejedno sam ih volio - pa tako zaključujem da ljubav prema drugima i nije nužno povezana sa sličnostima i interesima - iako to definitivno može pomoći. Npr. spontano su mi dragi ljudi koji su mi slični, vjerojatno iz tog razloga jer sam sam sebi jako drag. Ako će me zbog ove moje iskrenosti netko proglasiti umišljenim, e pa ja ću vam reći da onda i niste baš najbolje shvatili ono što pričam u ovom postu.

Da li mi smeta to što je tako kako je trenutno? Ne. Mada znam koliko može biti užitka u tome kada se voli ljude. No ako ta ljubav ne ide spontano, onda neće ići ni na silu - pa zato smireno prihvaćam da ću do daljnjega i dalje ostati na ovom defaultu kojeg imam sada. Do kada, sam Bog zna.

BTW, vjerujem da je ta moja "ljubav" obostrana - koliko ja "volim" ljude, toliko "vole" i oni mene. I naravno, to je sasvim OK. Uostalom, zašto ne bi ni bilo?
Također, neki od ljudi me vjerojatno doživljavaju kao nekog čudaka - a što reći na to, osim da me dobro doživljavaju?

I za kraj svim onim čitateljima koji su mi u kategoriji "dragih ljudi" šaljem , a svima ostalima lijepe do sljedećeg posta.

P.S.
Pišući ovaj post odmah sam dobio inspiraciju i za sljedeći post - već sam ga napisao i ako me komentari na ovaj post ne motiviraju drukčije planiram ga objaviti u petak jer je indirektno vezan na ovaj post.

Savršeni mjerni uređaj, nažalost, ne postoji na ovoj planeti. Barem na onakav kakav ja zamišljam da bi trebao biti savršeni mjerni uređaj.
Da uhvatim zlatnu ribicu (što je BTW teško moguće jer nisam jako dugo lovio ribe) i da mi ponudi 3 želje među te 3 bi bio i savršeni mjerni uređaj. Što bi taj mjerni uređaj bio u stanju mjeriti? Sve što je bitno.
1. Bio bi u stanju odrediti sve pokazatelje koje je u stanju mjeriti današnja medicina (npr. tlak, šećer u krvi, željezo, vitamini, minerali, ...), da li postoji upala u nekom organu, nekakve zloćudne promjene itd. Znači sve ono što je već današnja medicina u stanju mjeriti - ali sve unutar jednog malog uređaja.
2. Energetsko stanje cijelog tijela, aure, čakri i svega što je vezano za energetsko tijelo - ovo je ono što spada u domenu energo-terapeuta (npr. Reiki, PranicHealing, itd.) - ali detaljno.
3. Zapisivati sve misli, osjećaje (i njihov intezitet) u toku dana.
4. Moždane valove u toku dana (alpha, beta, ...)
5. Kvalitetu energije u nekom prostoru, hrani i sl.

Kada bi se taj uređaj spojio na kompjuter bio bi u stanju grafički prikazati holističku sliku nekog čovjeka kroz cijeli dan.
Znači, npr. u zadnjih 24 sata vidjeti što se je događalo u našem emotivno-energetsko-fizičko-kemijskom-mentalnom sistemu.
Kada bi takav uređaj bio dostupan svima tada bi nestalo bolesti kakva je danas poznata jer bi se vrlo brzo za svaku bolest otkrio holistički uzrok i vrlo brzo bi se moglo otkriti na koju vrsta tretmana naš sistem reagira sa ozdravljenjem. Tada više ne bi moglo biti moguće da opstane farmaceutska industrija jer bi se vjerojatno skoro sve bolesti riješiti puno prije nego li što se ona razvije. Čak i da se razvije bolest, s obzirom da bi taj uređaj spremao sve bitne informacije u svakom trenutku vrlo brzo bi se otkrio holistički pattern po kojem je ta bolest nastala.

Čovjek je još dosta daleko od te razine da dođe do takvog uređaja. Vjerujem da u ovako ogromnom svemiru postoji jako puno civilizacija koje već imaju takav uređaj. Nažalost, vjerujem da će se ljudski rod puno prije uništiti nego li dođe do te razine razvijenosti da ima takav uređaj.
Ja sam oko nekih stvari jako znatiželjan - npr. volio bih vidjeti točnu sliku što se događa u mom sistemu kada mi se događa neka negativna emocija, kada pojedem neku hranu, kada spavam previše ili premalo i sl. Na sve to postoje djelomični odgovori pri čemu su često ti odgovori kontradiktorni. Npr. prehrana - postoji više različitih pristupa prehrani, pri čemu su često dva pristupa međusobno kontradiktorna. Sa ovim uređajem bi se odmah moglo vidjeti kako sistem reagira na nešto do najsitnijih detalja.

Svjestan toga da u ovom životu gotovo 100% sigurno neću imati priliku koristiti takav uređaj, i dalje ću biti vrlo zainteresiran za razne metode mjerenja i dijagnostike - pa koliko god one bile daleko od savršenog.

Lipi pozdrav do utorka.

"Problem tree" je pojam sa kojim se redovito susrećem tako da mi je prešao u naviku i počeo sam ga i ja koristiti. Prvi put sam to čuo od mojeg šefa koji to redovito govori.
Ono što za mene i mog šefa znači "problem tree" je sljedeće:
Krenemo riješavati neki problem, pri tome naiđemo na neki drugi problem koji je indirektno vezan na početni problem, pa krenemo riješiti taj indirektni problem pa naiđemo na njegov indirektni problem i nakon nekog vremena imamo cijelo jedno stablo problema koji su se pojavili kako smo krenuli rješavati početni problem. I što je najbolje nije uopće nužno riješiti cijelo to stablo da bi se riješio početni problem.

Primjer:
početni problem: treba riješiti neki programski problem
Sjetim se da sam nekad prije imao jedan mail u kojem je bio primjer rješenja sličnog problema. Želim to vidjeti i krenem na web mail i naiđem na neke neočekivane probleme sa passwordom. Odem do administratora koji krene to riješavati i pita me da mu pomognem oko nečega. Radeći na tome nešto drugo prestane raditi i krenemo to rješavati.
I onda se pojavi šef i pita da li sam riješio početni problem? Odgovor je naravno "ne". "Ne" jer sam izgubio vrijeme, a bogami i smirenost rješavajući razne druge probleme koji zapravo i nisu povezani sa početnim problemom. I zato ta lekcija o "problem treeu" sa strane mog šefa koji kaže da se ne može biti uspješan ako se nismo u stanju nositi na ispravan način sa problem treeom. Što bi bilo ispravno u ovom slučaju? Čim primjetimo da dolazi do stvaranja problem treeija jednostavno izabrati drukčiji put ako postoji alternativni put. U ovom slučaju to nema veze sa slabošću i izbjegavanju onog što je neugodno, već sa mudrošću da kažemo "ne" onom što nas udaljava od rješenja, koliko god se činilo da je to dio rješenja. Meni je to bila jedna jako bitna lekcija koja mi je kasnije bila više puta korisna. U nekim situacijama kada i nije bilo alternative, lakše mi je bilo ostati pribran jer sam znao da me očekuje problem tree i da je to uobičajno.

Pričam o programiranju, no slična stvar naravno vrijedi i u drugim područjima svakodnevnog života.