Blog Sadašnjeg trenutka

U kratko vrijeme pročitao sam dosta materijala o Advaiti. Posljedica toga je da sam u nekom trenutku bio u tako konfuznom stanju, više ni sam nisam znao što vjerujem, što mislim i što je ispravno, a što nije. Razlog tome je da zbog onoga što podučava Advaita ima dosta paradoksa, koji su i za očekivati s obzirom da se istovremeno bavi Apsolutnom i Relativnom stvarnošću. S jedne strane postoji samo Jedno i ništa se ne događa, ne postoji dobro i zlo, već je sve savršeno, a s druge strane je relativna stvarnost u kojoj vrijede značajno drukčija pravila. Iako relativna stvarnost nije stvarna, opet se smatra važnom sve do onog trenutka kada se potpuno ne predamo Apsolutnoj stvarnosti (npr. prosvjetljenje).

Istovremeno ništa nije potrebno raditi da bi bili Ono što jesmo, a s druge strane je potrebno raditi razne stvari da bi bili Ono što jesmo. Za mene je Advaita jako veliko područje i zato sam i napisao u prošlom postu da ću je proučavati kroz više godina. Niti ne očekujem neki značajan napredak u razumjevanju kroz neki kraći rok - meni ju nije lagano proučavati, ali s druge strane uživam pa je ipak lagano. Sve je prepuno paradoksa pa tako i moj pristup Advaiti.

Kao i kod svih vrsta učenja o religiji i samorazvoju, tako i na području Advaite ima svega. Od "gurua" koji iskorištavaju svoje učenike(ice) seksualno i novčano, pa do stvarno autentičnih Gurua koji isijavaju ljubavlju Jednog i istovremeno probuđuju tu ljubav i kod drugih. Svatko sa teoretski dobrim razumjevanje Advaite može napisati knjigu o tome na Advaita način. Međutim, jedno je pisati, a drugo je živjeti ono što pišemo. S obzirom da i na području učitelja Advaita učenja (od čega su to neka samo na papiru) ima svega, meni i dalje ostaje da konačnu odluku donosim ja sam što je meni prihvatljivo, a što nije pa koje god posljedice bile toga. Ponekad je potrebno i poduzeti čin vjere - i krenuti sa povjerenjem u riječi nekog od svojih mentora, što ću i napraviti oko mentora koje sam ja i puno drugih doživjeli kao autentične.

Svaka razina ima neka pravila i alate koji nam pomažu da dođemo do jedne više razine iskustvenog razumjevanja. I to sve dok ne dođemo do razine gdje zapravo vidimo da razine uopće ne postoje jer je sve Jedno. Paradoksi.
Upravo zato preuzimam do daljnjega identitet "Advaita studenta" jer vjerujem da će me to dovesti do toga da iskustveno spoznam da preuzimanjem bilo kakvog identiteta zapravo činim jednu dualističku akciju i da je upravo identifikacija ono što me udaljava od iskustvene spoznaje Jednog.

Ne moram poduzimati ništa da bih bio ono što Jesam, ali mi dolazi da poduzimam i to poštujem.
Upravo zato jer postoji samo Sadašnji trenutak, imam svo vrijeme ovog svijeta da postanem ono što stvarno već Jesam. Zato mi nije ni toliko važno da li će to biti za 5 minuta, 5 godina, 5 života,...

Ako vam ovaj post i nema baš previše smisla, ne brinite se, bit će još takvih postova. Da mi se ne sviđa toliko sadašnje ime bloga, ovaj blog bih nazvao Duhovni paradoksi jer putem kojim sada idem (a putevi ne postoje) vidim ih jako puno...