Blog Sadašnjeg trenutka

O dobrim djelima već sam pisao - postove te vrste su unutar kategorije "Dobrotvorne aktivnosti i ekologija" pa pogledajte ako još niste. Inače u jednom od postova "Dobro je činiti dobro" sam rekao da vjerujem da u naslov tog posta iako ne mogu argumentirati zašto. Takvo stanje je i dalje - a ovdje su neka pitanja na koje nemam potpunog odgovora. Zanima me što vi mislite, pa kome se da molio bih komentar...

Što ja uistinu mislim o dobrotvornim aktivnostima?

Da li mi je žao ljudi, ako da koliko i zašto?
Koga mi je najviše žao?
- invalidi
- roditelji djece sa posebnim potrebama
- gladna djeca koja žive u jako teškim uvjetima
- ljudi koji trebaju novac za medicinsku pomoć da bi preživjeli ili živjeli kako tako normalno

Tko više pati - invalid koji je sretan ili potpuno funkcionalna osoba koja je nesretna? Da li gladno dijete koje je sretno ili dijete bogataša koje je razmaženo i nesretno?
Kome treba više pomoć? A tko kažu da mu uopće treba pomoć? Možda su stvari točno onakve kakve trebaju biti i nije na meni da se miješam u to.

Zašto jednostavno ne gledati svoja posla i pustiti druge da žive onako kako žive?
Gdje tu ide sažaljenje? Suosjećanje?
Da li je potrebno da ja osjećam tugu zbog nekoga da bi mu pomogao? Ako nije potrebno, što je onda ono što bi mene moglo motivirati da idem pomagati?

Koja je to motivacija koja pokreće ljude da pomognu drugim ljudima?

Nemam nekih čvrstih odgovora na ova pitanja, već samo intuitivni osjećaj da "Time što dajem drugima, zapravo dajem sebi." I to je onda OK - jer na kraju postojim samo ja. Trenutno mi je to samo intuitivni osjećaj, i ne mogu ga potkrijepiti sa nekim argumentima jer nisam još na toj razini razumjevanja.